Jovan Bandur

Jovan Bandur (1899-1956) je bio srpski kompozitor i dirigent.

Studirao je na Muzičkoj akademiji u Beču, a diplomirao je 1926. na Konzervatoriju u Pragu. U početku je radio kao dirigent Prvog srpskog crkvenog pevačkog društva i nastavnik muzike u Gimnaziji u Pančevu. Vodio je beogradsko Akademsko pevačko društvo Obilić sa kojim pred beogradskom publikom prvi izvodi kapitalna dela XX veka.

Bio je dirigent Opere Narodnog pozorišta u Beogradu (1931-37) a neko vreme i vršilac dužnosti direktora te ustanove.

Od 1937. radi kao administrativni direktor Muzičke akademije u Beogradu, a u periodu 1945-56. kao vanredni profesor na istoj ustanovi.

Pisao je horske madrigale a pravi manifest posleratnog rodoljublja on će ispisati trilogijom kantata: Poema 1941. (inspirisana pesmom Desanke Maksimović Na grobu streljanih đaka), Jugoslovenska partizanska rapsodija (velika vokalno-simfonijska rukovet pesama iz NOB-a i Raspeva se zemlja (na tekst Gvida Tartalje).

Ostala dela: Simfonija u C-duru, Koncert za violinu i orkestar, Gudački kvartet, dvanaest klavirskih kompozicija za decu, scenska muzika za Nečistu krv Bore Stankovića i dr.